Evropski Defendologija Centar za naučna, politička, ekonomska, socijalna, bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja.

 

Partneri

srenfrderu

Breadcrumbs

Svakodnevno dolazimo u dodir s brojnim uzročnicima bolesti koji mogu uzrokovati ozbiljne bolesti, oštećenja organizma te u najtežim slučajevima i smrt.Sprječavanje pojavljivanja (imunoprofilaksa) zaraznih bolesti provodi se na dva načina, aktivno i pasivno. Aktivna imunoprofilaksa je postupak koji nazivamo cijepljenjem, a kojim se organizam potiče da sam razvije specifičnu obranu prema određenoj zaraznoj bolesti. Pasivna imunoprofilaksa je postupak kojim se organizam privremeno zaštićuje od određene infekcije davanjem gotovih zaštitnih protutijela. U ovom poglavlju bit će govora o aktivnoj imunoprofilaksi – cijepljenju.

Budući da su zarazne bolesti česte i osobito opasne u dječjoj dobi, cijepljenje djece ima veliko značenje. Objavljivanje dezinformacija te medijska propaganda o štetnosti i neučinkovitosti cijepljenja vrlo je štetna i ugrožava provođenje jednog od najvažnijih javnozdravstvenih programa svake zemlje - zaštite zdravlja pučanstva cijepljenjem.Sve su ovo spoznaje moderne imunologije i biokemije, ali odavno je primijećeno da kada netko preboli određenu bolest drugi put je teško dobije ili od nje brzo ozdravi. Ideju o iskorištavanju tih prirodnih mehanizama u borbi protiv bolesti prvi je osmislio britanski liječnik Jenner još davne 1796. godine primijetivši da one osobe koje su preboljele bezazlenu bolest kravljih boginja ne obolijevaju od puno težih velikih boginja (Variola vera). Tada je napravio pokus: dobrovoljce je namjerno zarazio kravljim boginjama i takve osobe su bile otporne na velike boginje. U drugoj polovici XIX. stoljeća Louis Pasteur je napravio korak dalje razradivši izradu cjepiva te je razvio cjepivo protiv bjesnoće.

 

Za čitav tekst, kliknite ovdje.